Magnetske narukvice, nanogice za noge i ostali magnetni nakit pomaže i otklanja bolove i život čini sretnim! Godinama sam podnosila jake bolove u rukama, trnjenje, naticanje zglobova, deformaciju prstiju i zglobova. Moj doktor veli: "Nema lijeka za to, osim terapija: struja, magneti na 5 min i gnječenje vrućeg parafina, te tablete protiv bolova. Sve sam isprobala, ali malo je bilo pomoći. Deformacija ruku i bolovi napredovali su, a onda me prijateljica pozvala na prezentaciju magnetnog nakita u hotelu Turist u Varaždinu.

Tu sam se uključila i odmah uzela bakrenu narukvicu i gle čuda, već nakon 2-3 dana bolovi su se smanjili, ruke nisu više trnule, kosti i zglobovi nisu više bili bolni, mogla sam spavati bez jaukanja. Ja već 2 godine nisam išla na terapije i ne trošim tablete. Bila sam visoki tlakaš, ali i tlak mi se normalizirao. Bolova više nemam, ali narukvicu ne skidam. No sada su počeli bolovi u koljenima. Jaki bolovi i teško sam hodala. Moj me doktor opet uputio ortopedu, koji je preporučio operaciju koljena, da mora to istrugati i očistiti. No nisam pristala, iako sam trpjela jake bolove.

Uzela sam nanogicu, sa 6 magneta, metnula na nogu. Bolovi su nestajali po malo i nakon 14 dana više ih nije bilo, sad je nosim već godinu dana.

Opet sam pobijedila i bolove i doktore. Danas osjećam kao da nikada i nije bilo bolova. Zato preporučam svima koji trpe bolove bilo gdje na tijelu da si priušte narukvicu i nanogicu za nogu i život će im se promijeniti, bit će zadovoljni bez bolova i tableta. Zato ne trpite bolove, nego uzmite magnetni nakit živjet ćete sretni i veseli kao i ja!

Amalija Bregović


Svi ćemo se složiti da je zdravlje naše najveće bogatstvo, i da bez zdravlja nema života. Ali koliko zaista svom zdravlju posvećujemo pozornosti, i tu ćemo se, vjerujem, složiti ne dovoljno, ili to obično činimo onda kada je već prekasno. Naravno niti ja nisam bio izuzetak.

Radio sam dosta kreativan i zahtjevan posao u strojarstvu sve do 1994.god. kada sam imao nezgodu na poslu. Prilikom pada došlo je do oštećenja kralježnice. Oporavak je trajao dosta dugo, ali posljedice su ostale. Terapije u toplicama davale su samo prividna poboljšanja, no bez toga bilo je nemoguće izdržati. Oštećenje je bilo toliko izraženo tako da neke terapije nisam uopće osjećao unatoč trudu medicinskog osoblja. Aparati na koje sam bio priključen bili su nemoćni, jer ja nisam ništa osjećao, iako su bili maksimalno pojačani. To je trajalo sve do 2005. Godine kada mi je jedan moj prijatelj predložio da pokušam sa magnetnom terapijom. Došao sam na prezentaciju, no ni tada nisam puno vjerovao da se nešto bitno može promijeniti. Metoda mi je bila prejednostavna tako da sam se dvoumio da li da uopće pokušam.

Sreća, moj prijatelj me je ipak uspio nagovoriti, tako da sam si kupio magnetno srce i narukvicu. I gle čuda, prilikom narednih terapija osjetio sam potpunu djelotvornost terapija, iako su aparati raditi sa pola snage (jačine). Sada umjesto dva puta godišnje kure terapija idem samo jednom i osjećam se puno bolje zahvaljujući magnetnom nakitu koji mi je vratio kvalitetu života i ponovno sam sretan, jer mogu normalno funkcionirati.

Na kraju, citirati ću pokojnog Mladena Delića, sportskog reportera koji je rekao: "Pa ljudi moji, da li je to moguće?".

Ja bih samo nadodao da i te kako je moguće, što mogu potvrditi mnogobrojni korisnici magnetnog nakita.

Marijan Mandić


Sve je počelo u listopadu 2005 godine, kada sam slomila podlakticu desne ruke (fractura radii loco tipico). Budući da nije došlo do pomaka fragmenata kosti, nije trebalo operirati, već samo imobilizirati. Ruka mi je stavljena u gips i imobilizacija je trajala sedam tjedana. U tom periodu šaka desne ruke bila je u potpunom mirovanju, kako bi došlo do samozarašćivanja. Protiv bolova nisam uzimala nikakve lijekove. Poslije sedam tjedana gips je skinut, jer je RTG snimka pokazala da je došlo do srašćivanja kostiju na mjestu prijeloma. Tada sam upućena fizijatru kako bi se zglobovi kostiju šake razgibali, a šaka došla ponovo u funkciju. Tada se još nisam mogla ni potpisati. Fizikalna terapija koju sam obavljala svaki dan osim subote i nedjelje, sastojala se je od tretmana magnetom 15 minuta, strujom 15 minuta i vježbom šake 15 min. Kao zdravstvena djelatnica, znala sam o primjeni magneta u dijagnostičke svrhe, ali ne i terapijske! Na pitanje radi čega idem na magnet, dobila sam odgovor: "magnet utječe na cirkulaciju, a kod Vas će se time ubrzati samozacijeljvanje, tj. nastanak mladog koštanog tkiva. Uz to morate piti dosta vode"! Dakle, bilo mi je sve jasno, jer ubrzanom cirkulacijom krvi stanice u našem tijelu dobivaju sve što je potrebno za njihov opstanak, a istodobno se vrši izmjena tvari i stanice se oslobađaju svega onoga štetnog za njih, tzv. slobodnih radikala koji se iz ljudskog tijela izlučuju disanjem, znojenjem, mokrenjem i stolicom. Odlasci u bolnicu na fizikalnu terapiju, potrajali su oko dva mjeseca.

Sve je išlo "puževim" koracima i bilo je bolno. Funkcija šake nije postignuta. Nakon samoinicijativnog napuštanja bolničke fizikalne terapije, otišla sam na tretman magnetom i UZV u jednu ambulantu. Napredak je bio očit, vjerojatno zbog doze magneta, kao i dužine trajanja djelovanja magneta. Nakon mjesec dana napravila sam pauzu, ali imala sam bolove koji su me budili noću. U tom periodu bila sam pozvana od jedne dobre poznanice u "Pivovaru", na prezentaciju magnetnog nakita. Poznanica mi je odmah stavila na ruku magnetnu narukvicu, govoreći mi kako će mi to pomoći. Kad je meeting bio završen, htjela sam skinuti narukvicu i vratiti je, ali mi je žena rekla da je zadržim, što sam i učinila. Te noći nisam je skidala s ruke, ali se nisam ni budila od bolova, jer ih uopće nije bilo. Od tada pa nadalje, nosim bakrenu narukvicu s magnetima.

Osim narukvice, nosim magnetno srce, naušnice i dva prstena, a pijem i magnetiziranu vodu! Napokon je postignuta funkcija šake, a nemam više ni bolova. U mome je organizmu uspostavljena psihofizička ravnoteža. Zbog toga svima preporučam nošenje magnetnog nakita. Ljudima koji nemaju psihofizičkih tegoba, magnetni će nakit djelovat preventivno, a ljudima koje muče bilo kakve tegobe, magnet će djelovati terapijski. Osim toga, djelovanje magneta nije ograničeno vremenom; magnetni nakit, možemo nositi na tijelu neprestano, danju i noću, poštujući pritom, dakako, savjete o načinu korištenja magnetnog nakita. Spojivši tako ljepotu nakita i njegovu korisnost, čovjek se doista može osjećati zadovoljno i sretno.

Ana Otržan


Imam 57 godina, a pošto su to godine kada svakoj ženi zdravlje zaškripi, desilo se to i meni. Dva mjeseca me za redom za krevet prikovalo kralježnica. U mirovini sam i povremeno radim kao inkasator, pa sam počela očajavati. Pitala sam se što ću sutra, ako danas nisam mogla sjesti u auto i otići po papire koje sutra trebam razvoziti po selu. Poslala sam supruga u grad i požalila se kolegici, koja je otišla po magnetno srce susjedi. Držala sam magnetno srce pola sata, kada sam se u jednom trenutku digla bez pomoći štapa i skuhala ručak. Muž se šokirao kad me vidio u kuhinji, jer me dan ranije nosio iz auta uz pomoć štaka. Sutradan ne da sam hodala, već sam se vozila na biciklu.

Napetost u malim bubrezima gdje se nataložio mulj, isprala sam s magnetnim štapićem uz povećano pijenje vode, a migrena i vrtoglavica su zauvijek nestale bogatom ogrlicom s 4 magneta. Najbolje što se desilo je kada sam unuku za rođendan poklonila narukvicu. U trećoj godini otkrili su da je genetski alergičar. Bio je na pumpici, a kod liječnika gotovo 3-4 puta mjesečno. Kašljao je, šmrcao, stalne upale grla, operacija krajnika, visoka nagluhost, grozno.

Kada je počeo nositi narukvicu, više od godinu dana nismo vidjeli vrata ambulante, vratio mu se sluh, a nije ni morao na operaciju mandula koju već prije nisu dobro operirali, hoda polugol bez kape, pije hladno, a zdrav ko riba i još je najbolji učenik prvog razreda! Ne mogu, a da ne spomenem majku, koja je u osamdesetoj godini i boluje od tromboze preko 50 godina. Prije 10 godina nije smjela na operaciju koliko je grušanje bilo kritično i često se pogoršavalo. Bili smo zabrinuti za njen život i poklonili smo joj narukvicu. Nakon mjesec dana nisu joj pojačali lijek nakon provjere grušanja krvi. Sama si je kupila magnetno srce, a mi smo joj poklonili privjesak. Sada se sama brine o sebi, čisti sama kuću, radi u vrtu itd.

Vera Tomić

« Prva stranica « Prethodna 1 2 3 4 5 Sljedeća » Zadnja stranica »